petak, 22.09.2006.
osječam se grozno...bojim se...zapravo strah je preblaga riječ za ovo što ja osječam...prestravljena sam...sve je sjebano...
ne, trenutno stvari i nisu tako grozne kakve bi mogle biti ali problem je u tome što znam da takva mirnoča kod mene ne traje dugo...na kraju se uvijek dogodi neka katastrofa....
bojim se budučnosti, stvari koje me čekaju...ništa neće biti onako kako sam ja htjela...bit če grozno ...cijela mooja budučnost...nisam pesimistična, realna sam...
došla sam do zaključka da svi koji mi stvarno nešto znače odu ,i ostave me samu, a sve stvari koje su mi toliko drage , da su več postale nekakvi sitni djelovi mene, ili ih izgubim ili razbijem.... to je jedina istina, tj. činjenica u ovom životu....
sada bih najradije uzela neki auto, bilo kakvi , glavno da vozi, i odvezla se nekamo, slušala bi muziku i vozila se...neznam kamo, zapravo nije ni važno ...samo da je put dalek, da se vozim dugo,da nema kraja...
opet imam nočne more...strava...najgore je kad se dignem iz kreveta pa skužim da još sanjam...i onda se najteže natjerati da se probudiš, i uvjeriš da nisu stvarni, da ništa nije stvarno...
petak, 08.09.2006.
???punoljetnost???
evo, neću puno gnjavit danas, još mi se nije vratila sposobnost pisanja predugih postova, nakon duuuugog odmora sam zaboravila i pisat na ovom čudu...
evo sad jedno pitanje za onaj dio ˝publike˝koji je punoljetan:
šta za vas znaći ta punoljetnost?jel to znaći da ste nakon tog datuma pametniji ili sposobniji?
ili imate priliku tek onda kupovat alkohol, by the way kupovala sam ga i prije, tako da tu ne vidim neku veću promjenu...u čemu je stvar, zašto svi toliko čekaju tu punoljetnost ako se niš' ne mjenja????
ja bih da mi je 14, to su najbolje godine.....
jedan veeeeeeeeliki sorry ljudima koji su mi ostavili komentare, sorry šta se ne javljam, posebno propalom abortusu i filthyangel666, ali nešto mi ne štima sa kompom,pa je ˝izbacilo˝sve moje pokušaje da vam ostavim komentar...sorry
kad skontam u čem je problem ,javim vam se....bye
utorak, 08.08.2006.
sve je uzalud...Svijet me ne želi sretnu...
sva sam u k...., again,& again,& again....
jučer sam bila spremna ubiti se...neznam što me spriječilo...
jeste li ikad plakali bez suza? nemojte se smijati, ozbiljna sam...i suze su me napustile...ni za njih nisam dovoljno dobra...
everything is perfect...except me...
ponekad razmišljam( da, i to se katkad događa), kako ljudi mogu vjerovati da postoji bog, samo se osvrnem oko sebe i vidim da ne postoji, jer da postoji nebi dozvolijo da se događa ovoliko zla...po tome znam da nema boga...za mene je umro prije par godina i nije uskrsnuo...
ljudi me ne vole zbog toga što govorim...jer kažem istinu, a istina boli...i zabija im se u srce kao mač...oštar mač...
ako neznam za boga...ne znaći da sam zla...
poznajem ljude koji vise po crkvi svaki tjedan, uvijek se guraju u prve redove...a pokvareni su do kosti....samo vrebaju novu priliku da nekoga pokopavaju...
ali neki od njih toga nisu ni svijesni....
misle da su bolji od svih sam zato što idu u crkvu konzumirati ˝tijelo kristovo˝,
samo licemjerje...crkva počiva na tome...
možda postoji bog, pa mi se osvečuje....zato mi je cijeli život propao, jer sam otišla od boga- to bi m,i rekli ti ljudi....
ali nije, ja sam otišla jer mi je zve propalo, dok sam ga još poštivala ,ubio me... sad sam ja ubila njega...
petak, 04.08.2006.
HERE I AM, ONCE AGAIN….
Nije me dugo bilo, nadam se da nisam falila velikom broju ljudi, valjda ste se uspijeli u svom tom očaju izazvanom mojim odsustvom, suzdržati od rezanja žila, i skakanja sa 16. kata neke modernije zgrade( nebodera)….
Nije me bilo jer mi se i nije dalo ništa pisati, ( nakratko sam se bila vratila svom dnevniku jer postoje stvari koje se ne usudim pisati na blog, ali sam ga zapalila…pa se sad vračam blogu),a i nisam znala što bih, jer sam zapela u fazi u kojoj mi ništa nije zanimljivo, nego je sve tako dosadno i bezveze, tra la la la la la….
Baš slušam/gledam dvd Mansona( mojeg dragog , najdražeg i jedinog…šteta što postoji samo jedan, i taj je baš kao meni u inat na drugom kontinentu, i oženjen- ne petljam s takvima)ja sam zaljubljena u njega, posebno u onu fazu sa duuuugom crnom kosicom i rinčicom
, e i ako netko misli da ne slušam ništa osim njega, nije istina slušam još dosta toga al samo njega spominjem jer sam s njime opsjednuta( zovite egzorcista!!!!)
Pozdrav svima prodanim dušama!!! Ja sam se nakratko pokušala uklopit u ovaj svijet, al pomalo shvačam da je to nemoguće…najljepše je u mome svijetu, tu nitko ne može ući…a ja sam domaćin i jedini gost…pale sam na svijetu…petar pan …bubimir….l
( sorry , nemate blage o ćemu ja to petljam …zapravo nemam ni ja…ali uglavnom vidjet ćemo se dragi moj narode…moje stado….ljubim vas u čelo………..
četvrtak, 20.07.2006.
TNX NA KOMENTARIMA…SUPER JE KAD ZNAŠ DA SE NETKO IPAK SLAŽE S TVOJIM MIŠLJENJEM….BUDUĆI DA POLOVICA LJUDI KOJE ZNAM MISLI DA BAŠ I NISAM SASVIM NORMALNA…AL AJDE…
NEMAM NEKU PAMETNU IDEJU ZA POST DANAS ….JER SAM ZAĆUDO, NAKON DUŽEG VREMENA SRETNA…ISKRENO NEZNAM BAŠ ZAŠTO, JER SE NIJE PUNO TOGA (zapravo ništa…) PROMJENILO, SVE JE NA ISTOM MJESTU, PA I PROBLEMI….
NEBIH PISALA OVAJ POST, ALI HTJELA SAM VAM REĆI DA ME JEDNO VRIJEME NEĆE BITI….DA BUDEM PRECIZNIJA U NEDJELJU IDEM NA MALI ODMOR….OD OVOG MJESTA, NEPOŽELJNIH LJUDI…RODITELJA…
JUPIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!!
NEZNAM KAD SE VRAĆAM…(kad ostanem bez love….znaći brzo)
Nemojte me zaboraviti( ako i netko shvati da me nema)…..
Ima nekoliko stvari koje me zanimaju, pa ako itko bude imao živaca može mi ostavit koju pametnu rečenicu…
1.jeste li vjernik( bilo kakvi?), ili ateist?
2. idete li u crkvu, i zbog čega?
3. zbog čega ste se odlučili za tu vjeru ili nevjeru koje se pridržavate?
To je par stvari koje me zanimaju….
Da ne ispadne da samo vas teroriziram sa svojim pitanjima, ostavit ču i nešto svoje ˝mudrosti˝ …
Ja ne vjerujem u boga, pa onda logično ni u sotonu…jer ako postoji jedan onda mora postojati i drugi…tj. ako vjerujem da nema boga onda nema ni sotone…šta ne?
Ja sam neka vrsta ateista… ali zapravo više sljedim neku svoju filozofiju…ali o tom potom…sad nemam vremena za izlaganje svojeg mišljenja…to ću kad se vratim…
E i još nešto, čitam Satanic Bible( čisto da vidim o čem se radi), nije baš lagano, na engleskom je , a ima puuuno dugačkih rijeći…pa moram obavezno imati i mali riječnik…
Došla sam tek negdi do trideset i neke str. , ali ono što sam pročitala mi se stvarno sviđa…pametno zbori tip.( za one koji neznaju-Anton Szandor LaVey)
Pa, čujemo se ljudi, e i hvala onima koji se teroriziraju čitanjem mojih postova….stay cool!!!!!!
And , next time try not to fall a sleep vhile you read this…
The Fight Song Lyrics
Nothing suffocates you more than
the passing of everyday human events
Isolation is the oxygen mask you make
your children breath into survive
But I'm not a slave to a god
that doesn't exist
But I'm not a slave to a world
that doesn't give a shit
And when we were good
you just closed you eyes
So when we are bad
we're going to scar your minds
fight, fight, fight, fight
You'll never grow up to be a big-
rock-star-celebrated-victim-of-your-fame
They'll just cut our wrists like
cheap coupons and say that death
was on sale today
And when we were good
you just closed you eyes
So when we are bad
we'll scar your minds
But I'm not a slave to a god
that doesn't exist
But I'm not a slave to a world
that doesn't give a shit
the death of one is a tragedy
the death of one is a tragedy
the death of one is a tragedy
but death of a million is just a statistic
[CHORUS]
fight, fight, fight, fight
ponedjeljak, 17.07.2006.
SAMOUBOICE- KUKAVICE?
Nije mi jasno kako netko može reći za ljude koji potegnu nož, pištolj, britvu ili što već ne na sebe, da su kukavice. I to gotovo uvijek govore ONI ljudi. Kad kažem oni ljudi, to se odnosi na one koji su od ovog života ugrabili najbolje, ma što ugrabili, njima je već na poćetku servirano najbolje, tako da su već u startu bili u prednosti pred ostalima. Nisu nikad iskusili što je patnja, bol, nemoć, očaj…
Da sad barem polovica ljudi odluči za promjenu biti iskrena prema svijetu i prema sebi, pa kaže koji je to bio trenutak kad su se osječali tako jadno, prožvakano, odbačeno, kladim se da bi jedina stvar koje bi se mogli sjetiti bilo onaj jedan put kad ih je spucao dragi ili draga, kad im je pukla potpetica na sredini plesnog podija, kad je ona kučka iz 3.d obukla istu haljinicu kao i ona, kad im je frizerka upropastila friz, kad im je puko nokat… kako su to tragične stvari, nedaj bože da se ikad ikom dese…. HELLO!!!!
Ako je to primjer najstrašnijih doživljaja u vašem životu ,onda vi pripadate ONIM ljudima….
Samoubojice su izuzetno hrabri ljudi! Koliko bi ljudi bilo spremno napustiti sve što posjeduje i zna da krene na put u nepoznato, s time da je to možda put u nepovratno. TO JE HRABROST, suočiti se sa največim strahom koji normalan čovjek posjeduje, strahom od onoga što dolazi ili ne dolazi nakon smrti.
Zato ovom prilikom dižem kapu svima koji su postupili tako, koji su poduzeli taj posljednji i najteži korak, to su bili posebni ljudi…Oni su bili hrabri, zar je hrabrost ovo što mi radimo. Prepuštamo se svaki dan ovom životu iako u sebi znamo da od njega nemamo ništa…
P.S.- ZA ONE MALO MANJE STABILNE DUŠE- OVO NIJE POZIV ZA MASOVNO SAMOUBOJSTVO!
srijeda, 12.07.2006.
dear Diary....
danas tj. jučer mi je dan bio ...hm...zadovoljavajuči(neću reč super jer toliko dobar ipak nije bio), no onda mi je sve sje... ˝većernji izlazak˝...sad sam opet u ...banani:), što se i vidi iz toga što pišem ovaj post u pola 1, dok normalni svit ili spava ili je u provodu....
prije sam si depresiju lječila iskaljivanjem na stranicam dnevnika, no onda mi je stara našla moju milu tekicu(na moju veeeeliku žalost), pa sam bila prisiljena ne zabilježavati više svoje osjećaje u bilježnicu...i onda si na snagu stupio Ti, moj prvi blogić...i sad ćeš ti postati mjesto na kojem ću trošiti višak energije....
BY THE WAY, kome nije zanimljivo, ne mora se truditi čitati jer ovdje ćete naći samo moj život, ništa drugo... jer ovo je moj privatni dnevnik, ovo je moje mjesto...moj dosadni i jadni život...very interesting
kad se samo sjetim koje sam ja ambiciozno dijete bila...svi ti planovi koje sam kao sada trebala ostvariti...muka mi je kad vidim što radim od sebe...od svega...
ja sam nitko...i ništa...neznam što uopče radim ovdje...samo trošim kisik...
moram ići, nešto mi je višenožno uletilo u sobu... kako ču sad spavat...
ko će mi sad to istirat van... samo da nije onaj veeeliki skakavac....
wish me luck....
ponedjeljak, 10.07.2006.
...READ THIS!!!!!!!!!!!!!!!!
E OVO PIŠEM ZADNJI PUT(bar se nadam),PA MI POMOZITE!!!
E, I ŠTO PRIJE MI POMOGNETE DA MI KLIKERI PRORADE TO ĆU VAS PRIJE PRESTATI TERORIZIRATI SVOJIM NEZNANJEM!
VAŽI????
please....
evo, stvar je u tome da sam ja jedno izuzetno pametno i talentirano stvorenje koje očito nije sposobno staviti ni sliku na blog
...
pa VAS, cjenjeni moji čitatelji molim da pomognete ovoj mojoj glavi da skonta kako se to radi,( jer sam by the way pročitala sva moguča uputstva kak se to dela ,al mi još nije kliknulo...)
očito sam malo spora....
so...help me please, i'm desperate
petak, 07.07.2006.
Samo za odabrane,
Ostali van…
MARILYN MANSON, SLIPKNOT, SOAD, CRADLE OF FILTH, TH, KORN, ARCH ENEMY…….
POMOZITE MI!
LJUDI PRODRMAJTE SVOJE MOZGIĆE, I HITNO MI POMOZITE JER SAM OČAJNA…
DANAŠNJI POST JE TREBAO IMATI JEDNU STOTU TEMU AL SAM SE U ZADNJI TREN PREDOMISLILAI ZAPOČELA OVO…
PLEASE SASLUŠAJTE ME, IAKO VAM OVAJ UVOD NIJE DAO NIJEDAN RAZLOG DA PROČITATE POST DO KRAJA ( iskreno, ni ja ga nebi čitala na vašem mijestu…)AL AJDE NAPRAVITE TO ZA MOJU DUŠU….(nemogu vam reći da će vam se isplatiti,jer sigurno neće, ali meni možda hoće…)
PA DA SAD KRENEM:
Meni je jako dosadno , opčenito u životu, a ne samo danas.I da bih si bar malo olakšala ove muke izazvane napadajem akutne ili kronične dosade te nedostatka kreativnosti i inspiracije u obavljanju svakodnevnih poslova tražim vašu pomoć tj. vaše sudjelovanje u kreiranju zabavnih sadržaja za popunjavanje mog ne tako zabavnog života.
Za one koji još nisu shvatili svoj zadatak pojasnit ću vam još jednom:
Protresite svoje prstiće i počnite mi tipkati vaš plan mog života. Molim vas, u kritičnoj sam situaciji i silno su mi potrebne vaše ideje kako da na malo ili imalo(?) zabavniji naćin prebrodim novi dan. Prihvaćam bilo kakve komentare(čak neću ni spamiće prijavljivatJ ), budite kreativni i pomozite maloj meni da živim…
P.S. PRIHVAĆAM I ZANIMLJIVE I ORGINALNE PRIJEDLOGE KOJI UKLJUĆUJU I SKRAČIVANJE OVOG MOG ŽIVOTA( poznatije pod pojmom –samoubojstvo ili suicid)JER SAM OSTALA BEZ IDEJA….
Eh, da , i isprićavam se ako sam vas navukla da ovo pročitate na podal naćin( ono na vrhu), ali u ljubavi i ratu sve je dopušteno, a ovo je moj rat…
I by the way polovicu od tih grupa gore ja stvarno slušam, a polovicu sam iskoristila da vas privučem… SORRY..MORAM BIT MALO ZLOČESTA, zločesti bolje prolaze u životu…kiss
AKO MI NE POMOGNETE TUŽIT ĆU VAS ....MAMI....I EEEE...I NEZNAM KOME AL TUŽIT ĆU...
utorak, 04.07.2006.
Imate li ponekad (ili stalno) osjećaj da život samo prolazi pokraj vas… i to dok ništa ne radite ili dok planirate ostatak svog predivnog života, on samo proleti…e vidite ja sam totalno opterećena s time…koliko god nisam ljubitelj ovog života toliko mrzim i njegovu prolaznost i starenje… ne znam, valjda bih htjela zauvijek biti dijete, ( ja sam Petar Pan, još mi samo nedostaje sretna misao i poletjet ću)… nešto mi je jezivo u starosti…i to ne zbog činjenice da uz starost dolazi i njezina very close friend- gđica Smrt, (by the way, ja idem na kremiranje, još nisam odlučila kamo bih da prospu prah mojih prženih košćica, hrskavica, tetiva, ovog predivnog, pametnog mozga,itd., ali sam 200% sigurna da ne želim posmrtno biti izvor hrane za mase crvića, i drugih višenožnih buba kojih se grozim i sada.), nego zbog toga što si tad potpuno siguran da si nemoćan, da je tvoje vrijeme završilo, da si cijeli život čekao da nešto dođe a sad si shvatio da je gotovo…. Ma to su moje divovske mušice….ne obazirite se…
I tako sam tragajući za smislom postojanja svog dragog bićenca, nedavno naišla na jednu super stranicu( e sad, koliko će to vama biti super, budući da je većini mojih prijatelja to bilo malo jezivo….) , upišeš nekoliko svojih podataka, od raspoloženja do mršavosti ili punašnosti, i oni ti izraćunaju toćan datum kad ćeš otegnuti svoje papke, krepati , crknuti, odapeti, ili koji god izraz hoćete… stvarno je super…
Meni je ispalo da ću živit negdi do 40.-50., e ali sad sam dobila drugi problem…
KOG VRAGA ĆU JA RADIT DO PEDESETE?????- osim što ću se smežurati ko stara smokva, posenilniti, izgubiti dlake na glavi a uzgojiti ih iznad usta i drugih mijesta-brrrrrrrr…., dobiti artritis , osteoporozu, i još dvisto raznih boleština ukljućujući umjetni kuk, umjetno zubalo, cvike debele 50 cm, …ali uz sve to, ne znam što ću raditi, ćime ću se zabavljati ( pisat ću možda blog za stare koke- stara koka,dobra juha.)… ubit ću se od razmišljanja o svemu tome… I WANT TO BE FOREVER YOUNG AND LIVE FOREVER!!!! No nažalost imam neki predosjećaj da ću ostariti i osušiti se prije nego što pronađem eliksir mladosti… nadam se da sam u krivu… stvarno se nadam…
četvrtak, 29.06.2006.
što su i na ovom internetu svi tako bezosječajni i plitki kao i u stvarnosti.....
I 'M SO SICK OF ALL YOUR LIES AND PRETENDING................
I ŠTA SE SVA SRANJA MORAJU BAŠ MENI DOGAĐATI... DŽIZSU SAM OČITO JAAAKO DRAGA!!!!!!
POVRAČE MI SE VIŠE NA OVAJ GLUPI,PRAZNI SVIJET, A JOŠ VIŠE NA SVE ONE LUZERE KOJI MISLE DA NEŠTO VRIJEDE I ONDA TO TRLJAJU NA NOS OSTATKU SVIJETA...............GLUPI STE KAO I SVI OSTALI, CIJELI OVAJ DEBILNI NAROD JE GLUP A I JA DOK GOD SAM TU ŽIVA- mada više mrtva, ali to se ne raćuna jer nažalost još uvijek dišem............
fuck life like this!!!!......
ponedjeljak, 26.06.2006.
...znaš li da smo oboje đavolova djeca? Đavao je duh, a njegova nesretna djeca smo mi.
Da to smo mi. Mi smo ispali iz prirode i visimo u praznom....
nedjelja, 25.06.2006.
again...
I tako ja sjedim ispred ovog socijalnog kompa dok život trči pokraj mene…
A ne znam što da radim, kako da se trgnem, da ga promijenim…pa rezigniram…lipo čekam da se nešto dogodi…po mogućnosti čudo…al znam da se ništa neće dogoditi…i tako prolazi dan za danom, a ja sjedim i iščekujem nekakvu promjenu, a paučina se polako nakuplja na mojim šupljim kostima…
Da sam barem dečko…da me je Mother Nature obdarila s nečim drugim…da nisam žensko sve bi bilo drugačije…bilo bi onako kako sam željela…
Ali ne, morala sam ispasti cura…žensko, kojemu svi uzimaju za pravo da upravljaju njenim životom…ili onim rupetinama što su ostale od mog života…
Da sam dečko sve bih poslala k vragu, cijeli ovaj svijet, i sve šuplje ljude što ga ispunjavaju i koji misle da su središte tog istog idiotskog svijeta…ali ne mogu, jer sam žensko, i ako se onda potrudim učiniti nešto za sebe svi misle da sa mnom nije nešto u redu, da sam luda, poremećena, ….ali što je normalno? Svi su nenormalni, i profesori, i roditelji, i djeca, i starci, i oni što prodaju u trgovinama, i oni što sjede na klupicama, i oni što se igraju doktora, i oni na televiziji, i oni ispred nje, i oni na novinama, i oni što ih čitaju….cijeli svijet je ništa drugo nego jedna veeeelika ludara!!!a mi svi smo pacijenti …kritični i beznadni slučajevi….svi mi…i ja? Pa naravno i ja. I ti .Pa što se sad ljutiš, kad znaš da sam u pravu. Pogledaj se u ogledalo pa ćeš vidjet da si isti ko i oni što lupaju glavom u zidove u ludnicama, samo što ti to vješto sakrivaš. Jesam li u pravu? Sigurno je naporno svaki dan živjeti u laži…pretvarati se da si netko drugi…jako naporno. Ja to znam, i ja sam takva…to me ubija…polako i temeljito me kopa dok ne dođe do kraja… tako je i s tobom , i s njim, i sa svima… jebeni život ispunjen stalnom glumom i lažima, pretvaranjem, licemjerjem….svi zaslužujemo po nekoliko Oscara za naše sporedne i glavne uloge… što nisam u pravu?…
...
Ovo me ubija!!!!
Najodvratniji osjećaj na svijetu je kad znaš da si potpuno sam, ne u tom smislu da si slobodan, sam sa sobom, da možeš radit šta ti je volja bez nečijeg kvocanja iza glave, nego da se ne možeš nikome povjeriti, ni sa kime podijeliti teret koji vučeš…
Svakog trenutka sam sve svjesnija da mi se to događa, jer nije ostao nitko ko me razumije, ko me poznaje…
Nemam obitelj, pravu, kakva bi trebala biti…utočište.. ono što je od nje ostalo ne liči na ništa…
Što se tiče prijatelja imam skupinu ljudi s kojima ne dijelim zapravo ništa… nitko od njih me ne razumije( sad zvučim ko nekakva razmažena kuja, al to je zapravo istina..) najgore je kad trebaš nečiju utjehu, pomoć…kad si sav sje…, a nitko od njih zapravo i ne kuži da si u defektu, jer nitko zaista ne mari…svi vide samo sebe i svoje potrebe, svoje probleme , a kad ih riješe samo odu i ostave te samog da se snalaziš kako znaš… ako je to prijateljstvo, onda je bolje biti sam.. tako barem nećeš na kraju ostati povrijeđen..
Ako na kraju netko i zapita da se povjeriš kad počneš pričati shvatiš da mu je već žao što je pitao.. .jer uopće ne kuži o čemu ja to govorim…
osim toga potpuno smo različiti…jest da su me prihvatili ovako poremećenu kakva jesam ,ali koja korist od toga ako nemam s kime razgovarati, ako slučajno i počnem pričati o nečemu za mene jako važnom, svi se odmah okreću jer se to ne uklapa u njihovu stvarnost.
To sve je između ostalog i razlog zašto sam otvorila ovaj stupidni blog…da pronađem nekoga sličnog…tko me razumije barem donekle… (i tu sam kao i u svemu grozno fulala)
E sad nešto ozbiljno…ionako mogu pričati o čemu god želim jer nitko neće ni čitati ove gluposti poznatije kao moj život…
Mada sklona sadizmu i rezanju kržljavih ručica, ježim se od pomisli da si britvu zabijem toliko duboko da prerežem žilu…ne znam zašto, valjda još nisam dobila potrebnu odlučnost za taj čin…
Ali što se mora nije teško…
Uz to rezanje vena sviđa mi se i opcija gutanja šake tableta(bezbolno, brzo i jednostavno) al mi se ne sviđa činjenica da ću onda morati čekati dok tabletice ne učine svoje…što ako se predomislim kade već bude kasno.?
Vješanje odmah otpada jer ne znam na kog vraga da se zaveže omča( na stablo ispred kuče- to da usrećim susjede 
)
Skakanje sa krova mi se isto ne sviđa jer ako preživim što ako ostanem nepokretna (onda si neću moći dokrajčiti muke i bit ću osuđena ostatak života provesti u krevetu…)
Gušenje plinom u garaži mi je primamljivo, ali na žalost otpada jer nemam ni garažu ni auto(L)
Da si ubacim toster ili radio u kadu punu vode isto nebi išlo, jer onda će me morati presvlačiti u suhu robu a ni friz u obliku mikrofonke nakon električnog šoka mi nije the best.
Što još ima???
Eh da, pucanje iz puške ili pištolja nebi išlo jer neznam kako bi ja kao ovoliki kreten došla do oružja…
Utapanje mi je nešto stravično, jer sam ko manja stalo imala nekakve noćne more koje su sve završavale na isti način- ja se ugušim u moru…
Ne mogu se sjetit ničega drugog, pa se zasad držim najbolje opcije- polagano ubijanje alkoholom…
Wow, koliko vidim ni ovo čudo nisam sposobna obaviti kako treba…
…jebote ja ni ne zaslužujem da živim …
FUCK IT ALL
FUCK THIS WORLD
FUCK EVERYTHING THAT YOU STAND FOR
DON'T BELONG, DON'T EXIST,
DON'T GIVE A SHIT.
DON'T EVER JUDGE ME!
utorak, 13.06.2006.
I'M DONE FOR A WHILE...
Morat ću pisanje postova stavit malo na stranu, a više pažnje posvetiti izgledu ovog retardiranog-MOG-bloga… skužila sam da izgleda kao da ga piše petogodišnjak sa poteškoćama u razvoju…malo ču čitati tuđe blogiće… možda nađem nešto zanimljivo…i možda naučim štogod…bila sam na par blogova koji nisu uopće loši, al' bilo ih je i gorih od moga, ali tko sam ja da sudim… de gustibus no et disputandum (je'se tak piše, nije mi nikad ovaj latinski baš išao…)
Uglavnom, posvetit ću se traganju za ˝srodnom dušom˝, tj. za nekom osobom sa puuuuuuuunnnnnnnoooooooooo razumjevanja za moje poteškoće(˙od moje nepismenosti, pa negdi do mojih svakodnevnih mušica…)
HATERS CALL ME BITCH, CALL ME FAGGOT, CALL ME WHITEY, BUT I'M SOMETHING THAT YOU'LL NEVER BE…. I'M THE BETTER OF TWO EVILS…
A sad jedno jako važno pitanje, ako tko zaluta u skoroj budućnosti na ovaj kvazi-blog, mogao bi mi odgovoriti na njega:
JELI ŽIVOT DOISTA VRIJEDAN ŽIVLJENJA?
Ionako živimo samo da na kraju umremo, pa kakve veze onda ima jeli to prije ili kasnije. Barem ćemo se poštediti patnje, muke, i nepotrebnog truda.
Ja osobno ne namjeravam živjeti još dugo, ne zbog nekakvih fiks ideja da nastavim poslije smrti u raju ili paklu (to mi se ne uklapa u my philosophy…)već zato što ne vidim smisla u tome da ostatak bijednog života provedem ustajući u 5 sati svako jutro, da bi obavila šugavi posao za još šugavijeg šefa, u nekoj pripizdini, bogu iza nogu. A još me manje privlači druga opcija, a ta je da sjedim kod kuče čekajući s hrpom nezahvalne i razmažene djece, još nezahvalnijeg i razmaženijeg muža da ga nahranim, operem, uspavam… k'o da sam ga rodila…
sve u svemu ovo je šugav život, pa tko voli nek izvoli…
Pomirila sam se s tim da moj život nije ni približno sličan slici života kakvog sam si zacrtala u glavi, ali ne mogu i ne želim se prilagoditi šugavoj realnosti,…pa šta mi onda preostaje… vi mi recite…
Napuštam vas uz pametne stihove …
Count to 6 and dye
she's got her eyes open wide
she's got the dirt and spit of the world
her mouth on the metal
the lips of a scared little girl
I've got an angel in the lobby
he's waiting to put me in line
but I won't ask forgiveness
for my faith has gone dry
she's got her Christian prescriptures
and death has crawled in her ear
like elevator music
the songs that she shouldn't hear
and it spins around
1...2...3...
and we all lay down
4...5...6..
some do it fast
some do it better in smaller amounts
and it spins around
1...2...3...
and we all lay down
4...5...6..
some do it fast
some do it better in smaller amounts
seling my soul...
Čitaj!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Danas mi je došo telefonski račun , stara me skoro zakoljala kad sam se ušuljala u ovu rupetinu…morat ću plaćat račune WITH MY MONEY!!!!, a pošto ga nemam toliko,(morat ču sjest na trg sa lončićem u šapi, možda se štogod skupi), preostaje mi samo zahvala: hvala ti dragi moj internetiću…
ma ne mogu se ja ljutit na TEBE, TI si mi jedina svijetla točka u ovoj glupariji od života… zašto je sve dobro skupo?…ili ilegalno?…ili deblja?..
Tila sam vam darovati nekakvu pametnu pričicu, ali na žalost (ili sreću) taj plan je propo… zaboravila sam si glupavu lozinku u wordu, i sad ne mogu otvorit glupavi dokument da vam pokažem glupavu priču…. Nekom drugom glupavom zgodom…..
Dragi moji invisible čitatelji, morat čete se zadovoljiti s ovom gluparijom dolje….
…hey you…alone…
I'm sinking…around…
My hands are numb…
My vains are rifted…
My pain grows fast…
I can't describe…
I'm deaf…
I scream…
I cry ….
I bleed…
I burn inside…
covered with scars…
Your cold hands around my throat…
I'm choking…
I can not move…
I'm frozen….
…the noose , too tight….
go away, let me dye…….
Nadam se da vam se nije svidilo,. Jer meni jest…..
My dear, dear friends, who is the biggest LOSER of all?- MEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE……………………………
JAAAAAAAAAAAAA ĆUUUUUUUUU POLUDIIIIIIIIIIIIIIIIIIIITTTTTTT!!!!!!!!!!!!!!!
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA………(ovo bi trebao biti moj očajni vrisak, kojeg ne mogu izvesti uživo, il me čeka krevet u vrapču…ma ko ga j….BIP..-nesmin biti prosta, nisu me tako odgojili- HA HA HA HA HA…)
-p.s- PRODAJEM POVOLJNO DUŠU, NE JAMČIM KVALITETU, ALI AKO IMA KOJI KOLEKCIONAR NEĆE MU VALJDA SMETATI PAR OŠTEČENJA …
…i have a problem that i can't explaine…
nedjelja, 11.06.2006.
another deperessed day...
Što god da se dogodi ovaj glupi ,izbljuvani, plitki svijet ostaje isti, nikad se neće promijeniti…
A ljudi će zauvjek biti sebični i pokvareni, … jedini naćin da se sve promjeni je taj da se u Zemlju zabije nekakav komet i poravna sve na njoj…samo tada će svi dobiti ono što zaslužuju…skupa samnom ,naravno…….
Ako ja stvarno griješim i Bog stvarno postoji, e onda mu čestitam na uspješno obavljenom poslu. Uspio je stvoriti savršen svijet, pun zlobe,ubijanja,patnje, …ako je čovjeka stvarao na svoju sliku, onda mu svaka čast…
Uspio je stvoriti savršenstvo, sebi iste, ljude željne samo vlasti…
Sober
There's a shadow just behind me,
shrouding every step I take,
making every promise empty,
pointing every finger at me.
Waiting like a stalking butler
who upon the finger rests.
Murder now the path called "must we"
just before the son has come.
Jesus, won't you fucking whistle
something but the past and done?
Jesus, won't you fucking whistle
Something but the past and done?
Why can't we not be sober?
I just want to start this over.
Why can't we drink forever.
I just want to start this over.
I am just a worthless liar.
I am just an imbecile.
I will only complicate you.
Trust in me and fall as well.
I will find a center in you.
I will chew it up and leave,
I will work to elevate you
just enough to bring you down.
Mother Mary won't you whisper
something but the past and done.
Mother Mary won't you whisper
something but the past and done.
Why can't we not be sober?
I just want to start this over.
Why can't we sleep forever.
I just want to start this over.
I am just a worthless liar.
I am just an imbecile.
I will only complicate you.
Trust in me and fall as well.
I will find a center in you.
I will chew it up and leave,
Trust me. Trust me. Trust me. Trust me. Trust Me.
Why can't we not be sober?
I just want to start things over.
Why can't we sleep forever.
I just want to start this over.
I want what I want.
I want what I want.
I want what I want.
I want what I want.
subota, 10.06.2006.
I.part:Sick of trying…, II.part: grey cat...,III.part: song...
I.part
Ne znam što ovaj svijet ima protiv mene, ali negdje sam ga očito jako povrijedila, i sad mi to vrača….
Osvećuje mi se trostruko, četverostruko, peterostruko, šesterostruko…
Uporno me baca sve dublje i dublje…zna da neću imati snage da se podignem……a ja ne shvaćam….ne vidim gdje griješim…ne štetim drugima…ubijam…ubijam samo sebe… a nikoga nema da me vrati u život…koliko pokušavam, toliko gubim…kad bi samo moglo prestati…sve to…. I koliko god to glupo i prazno zvučalo, stvarno samo želim nestati…negdje daleko….sama…
II.part
Kada sam išla kuči, prolazila sam pokraj stare, spaljene zgrade. Nije se dogodilo ništa jako čudno, ali nešto jest… hodala sam prema zgradi, sva zadubljena u svoje misli, kad je prema meni počela ići jedna sitna mačka. Bila je to najljepša mačka koju sam do sada susrela. Sitna i nježna, kretala se kao po oblacima…. Zaustavila se točno ispred mene, ali nas je još uvijek dijelila velika željezna ograda,i sjela je…
Malo smeđe-sivkasto tjelce se zaustavilo ispred mene, sjedila je preda mnom kao nekakva mala , krznena skulptura… gledala me najljepšim mačjim očima… gledala me pravo u oči sa svojim neobičnim očima koje su me podsjećale na ljudske… gledala me vkao da gleda kroz mene, kao da me gleda pravo u dušu…kao da me razumije…stajala sam ispred nje kao hipnotizirana, nisam mogla skrenuti pogled s njenih očiju, nisam se mogla okrenuti i otiči…općinila me… po prvi puta u posljednje vrijeme gledala sam u nečije oči sa osječajem da me razumije, da me shvača…po prvi puta…a da taj netko čak i nije bio čovjek… gledala sam je kroz te magične oči, glaedala sam dušu u njoj…kao da je ta duša davno pripadala nekome..nekome tko me je znao…tko me je razumio…tko je bio kao ja…
Nakon nekoliko minuta, tjekom kojih taj stvor nije ni trepnuo, ni pokazao nikakvu pokretljivost, nikakvi životinjski instinkt, refleks, probudila se u meni sumnja, ona sumnja koja te opsjedne i uvjerava te da si u krivu iako istovremeno osječaš da imaš pravo, da po prvi puta doista imaš pravo… krenula sam prema uličici i sakrila se, nakon nekoliko trenutaka sam izvirila da vidim sjedi li mačka još uvjek tamo… polako sam se izmigoljila iz sjene i ugledala nju, njene oči…još uvjek je stajala tamo, na istom mjestu…gledala me u oči, kao da mi govori ˝zašto se sakrivaš, znam što misliš iako ne govorimo…vidim tvoju dušu…čujem tvoje srce…znam da si tu…˝
Ponovno sam stala pred nju, nisam znala dali da idem ili da ostanem, htjela sam da krene zamnom , da me sljedi…da me ne napusti i ona….ali nisam znala imam li pravo to željeti…..nakon par minuta do mene su počeli dopirati glasovi prolaznika,približavali su se, u našem smijeru …shvatila sam to kao znak za odlazak… još jednom sam pogledala u te oči…rekla sam im da ne brinu, da ču se vratiti…. Zatim sam otišla…….
III.part
Discover Me Like Emptiness
I run this world alone
A song stuck in my mind
Are you feeling alright?
Don't mind if you ask me once
Discover me like emptiness
A defense for a broken heart
Still offers a smile to the world betrayed...
[Pre Chorus:]
Always close to the drop
Disappear with yesterday
Cure this dream that makes me fall
[Chorus]:
Blame me...
Escape me...
Well it's you who walked away
Tie me...
For my sake
To the dream that haunts you
Could never stand the middle
Want to go far and further
But something drags me down
Shapes me...
Forms me... into dillusion...
As I bank other options
Make this picture distant
Signing off
Leave me alone
I blur you into... the never...
petak, 09.06.2006.
….YOU CAN NEVER TAKE OUR FREDOM!!!!!!!!!!!!!…
ovo je rečenica iz jednog od meni najdražih filmova, ˝BRAVE HART˝, i posvećujem je svima onima koji svoje samopouzdanje i moć stječu tlačeći druge, e poručujem im još nešto : YoU CAN NoT KILL WHAT YoU DID NoT CREATE….
Te još mnoštvo pametnih stihova jednog od meni najdražih bandova – slipknot!!!!!!!!!
Šta mislite o curama u metal/nu-metal bandovima? Meni to baš i nije leglo… nemaju mi baš neke velike glasovne mogućnosti za screaming!!!!!!!!!!!!!!!!!
Al' ajde, o ukusima se ne raspravlja….
E i što mislite o SIX FEET UNDER? Meni su još dosta svježi, tek se nedavno ˝upoznah˝s njima, nije mi loša ona stvar ˝deathklaat˝(možda sam fulala koje slovo, ako jesam sorry ljudi).
E, prije nego odem, jel traži netko prodavača za CD-shop, volontiram.
By the way, ako što pofali, nisam ja()……….
Pusa svima koji me….NE ČITAJU, a ako se nađe netko ko čita njemu šaljem VEEEEEELIKI SORRY, zbog jako pametnih i maštovitih tekstova….
P.S.- HELL, RISK EVERYTHING!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
srijeda, 07.06.2006.
NIŠTA POSEBNO...
OVAJ POSTIĆ ĆE BITI MALO KRAĆI OD PRETHODNIH. OSIM NEDOSTATKA KREATIVNOSTI RAZLOG JE I TAJ DA VEĆ PAR DANA BULJIM U MONITOR KO KRETEN I SADA NE MOGU ZAUSTAVITI SUZENJE OČIJU, PRECIZNIJE: DESNOG OKA. A UZ TO MISLIM DA ME HAPSILA TEMPERATURA, SAD MI JE UPRAVO TOPLOMJER ISPOD RUKE TAK' DA ĆEMO VIDJETI....
PRVO ŠTO MI JE SAD PALO NA PAMET, KAO NEKAKVA TEMA, JE DA VINCIJEV KOD....ALI MI JE MUKA I OD SAME POMISLI NA NJEGA. MALO SU PRETJERALI SA REKLAMIRANJEM PA JE DOŠLO DO ZASIĆENJA, MISLIM DA NISAM JEDINA OSOBA KOJA MISLI TAKO.... TAK' DA ME PROŠLA ŽELJA I ZA FILMOM...AL SAD BI RADO POGLEDALA OMEN666, AL DOK TAJ DOĐE U NAŠA KINA I NJEGA ĆE MI VEĆ BITI DOSTA, PA I TA OPCIJA OTPADA....
MOŽDA SUTRA BUDEM KREATIVNIJA............................
p.s.- imam temperaturu
utorak, 06.06.2006.
06.06.06'
šta da kažem? Naslov govori dosta sam za sebe.
Vjerujem da je danas masa ljudi ostala razočarana, mogu reći da sam i ja među njima, barem malo…
Nisam mislila da će se dogoditi išta po čemu bi se ovaj dosad-DAN razlikovao od ostalih još dosadnijih dana, ali sam se nadala da će se dogoditi barem nešto, bilo što….
Žao mi je zbog razočaranih ljudi al' čini se da će morati odrediti neki drugi datum za iščekivanje Smaka Svijeta, dolazak Antikrista, itd.…
Pa drago moje stado, morat čete se još neko vrijeme gušiti u bijednim, jadnim životima, sa još bjednijim i jadnijim problemima, i još bjednijim i jadnijim srećama, i uspjesima, itd…..
Sad ćemo čekati godinu 2666, ili možda 6. 6. 3006, ako ne tu onda sigurno 3666., …ako se i tad ništa ne dogodi onda možda 6660. godinu, a možda se do tada svijet opameti pa napokon shvati da ne dolazi nikakva Zvijer, nema nikakvog Smaka Svijeta o kakvom smo čitali po knjigama, ne postoji ništa drugo , nikakva prošlost , nikakva Rajska ili Paklena budućnost, postojimo samo MI , sada u ovom trenutku ,u sadašnjosti……
No da ne bi prevladao preveliki pesimizam, moram reći da je meni današnji dan bio među boljima(za sada),
Čujemo se uskoro ljudi ( koji ljudi? Još me nitko ni ne čita), and by the way , još mi nije došlo u glavu kak da prominin pozadinu, pa HELP ME PEOPLE!
Oh, and excuse me ako moji stavovi vrijeđaju nečija uvjerenja, ali naviknite se, takav je život, što prije shvatite neke stvari, manje će vas boljeti….
P.S.- RADIJE BIH IMAO UM OTVOREN ČUĐENJEM, NEGO ZATVOREN VJEROVANJEM.
ponedjeljak, 05.06.2006.
i'm sick of this STUPID place and shallow people...
i'm not smart today so I won't write anything except this...
TAKE ME AWAY, i'M DYING!!!!........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................
p.s.-DROP DEAD....
nedjelja, 04.06.2006.
Meni je doooosadno!!!!!
Da barem imam nekakvi stroj za teleportaciju ili nešto slično, i sa običnim vremeplovom bi bila zadovoljna…di bi sve išla….eh, to se zove život, a ne ovo sjedenje na istom mjestu dok se ne pretvoriš u fosil…ili mumiju…ili prah….
Ili da mogu biti nevidljiva, e to bi bilo super… kad ti je dosta svega samo se učiniš nevidljivim i ne moraš glumiti da si ok, i nitko te neće gnjaviti….
E i jeli ko čuo za onu astralnu projekciju ili izvan tjelesno iskustvo, kad ti dosadi vlastita koža samo izađeš van i malo letiš okolo, vidiš što se zbiva u gradu ,pa kad se zaželiš tijela samo uskočiš u njega…ako ima netko kakvu pametnu uputu ,neka se javi pa da naučim kako se to dela.
Ovo mi je malo neugodno priznati, jer pokazuje kako sam bila inteligentna u mladoj dobi, al ajde kad sam već počela… kad sam bila klinka zatvorila bih se sama u svoju sobu i uzela veliki atlas svijeta, imala sam onaj nekakvi šaljivi, slikovni kakvi su se prije prodavali po školama,(sad sam skužila da više neznam di mi je, valjda ga je stara šutnula u smeće). Uglavnom , rastvorila bih ga preko cijelog poda i sjela na njega, zatvorila oči i onda bi pokazala prstom na neko mjesto, uvjerena da ču istog časa uletjeti u kartu i izletjeti na mjestu koje sam odabrala, mislim da sam to vidila u nekom crtiću pa sam bila uvjerena da je to moguće…al nakon nekoliko pokušaja( čitaj: dvadesetak pokušaja) pala bih u depru jer sam mislila da mi ne uspijeva jer nisam dovoljno zaželjela… al kad smo već kod mojih mladenačkih bisera, ja sam bila uvjerena i u to da je moj ormar tajni prolaz u čarobnu zemlju, to valjda zbog one serije ili filma ˝Lav, vještica i ormar˝, pa sam po pol sata pokušavala proći kroz njega, a to često lupanje glavom u drveni ormar je očito ostavilo trajne posljedice na moju psihu…. 
Idem sad, malo ču si ubijat dosadu prežderavanjem,
a ako netko ima pametniju ideju za ubijanje dosade nedjeljnog popodneva , neka slobodno ostavi neki komentar, ajde barem mi slovo jedno napišite, pa da imam o čemu razmišljati ostatak dana…
P.S.- BOLJE BITI MALO LUD NEGO MALO PAMETAN….
subota, 03.06.2006.
...My Thoughts...
U zadnje vrijeme sve bolje shvaćam kako funkcionira ovaj svijet i ljudi u njemu…samo nisam sigurna jesam li to tek sad shvatila ili sam dosad zatvarala oči pred istinom… Ja stvarno ne znam što da radim. Koliko god se trudim da u nečem uspijem, sve više propadam…najgore od svega je to što ni sama ne znam što želim poduzeti sa svojim životom, ali barem sam sigurna u to što ne želim. Imam ?? godina ,mlada sam ,a imam osjećaj da je cijeli život proletio pored mene dok nisam gledala, kao da sam propustila puno toga, kao da još uvijek propuštam ono što je mogla biti moja sudbina…
Ne znam osjećaju li se i drugi tako ili sam i u tome sama, ipak bilo bi lijepo znati da je još netko sa mnom u ovome , da nisam sama, da se ne gušim sama u ovom svijetu …
Oko mene ,svi su ˝normalni˝, svi su sretni i zadovoljni životom koji žive, sasvim prosječnim životom. Ja to stvarno ne mogu ,mislim da nemam ni volje ni snage prihvatiti ovakav način života, koji mi je zadan samim time što sam rođena ovdje ,bogu iza nogu ,u sredini koja ti ne pruža ništa ,nikakve mogućnosti, osim onog poznatog redoslijeda škola, posao, brak, dosadni život ispunjen ničim više osim odvratne kolotečine. Jedan trenutak vidim sebe kako stojim nasmiješena, slobodna, sa osjećajem da život tek počinje, da je toliko toga ispred mene , a već drugi trenutak taj mi prizor ispari iz glave, otjera ga ova surova stvarnost i vidim kako stojim na rubu litice i čekam da poletim , da pređem na drugu stranu ali ne mogu jer su mi podrezali krila i sad sam osuđena na propast…
U školi sam katastrofa, ocjene su mi daleko od onih kakvima bi se roditelji ponosili…ali nasuprot mišljenju mase školskih ˝prijatelja˝ i brojnih nastavnika, nisam toliko glupa koliko većina njih misli, ne kažem ni da sam nekakvi genij, jer znam da nisam, ali sigurno je da nisam glupa. Zar su jedini pokazatelji nečije inteligencije njegove ocijene?…prije sam bila bolja, ali tad sam bila naivna i nisam znala kamo krečem ,imala sam neku vrstu motivacije koju su mi usadili u glavu u osnovnoj školi ,ali sad toga više nema. Ne učim jer ne vidim u tome nikakvi smisao, kad me nešto zanima kupim knjige pa se educiram ali to nema nikakve veze sa školom, ova me škola nije me naučila o čemu je trebala, ali me naučila da u životu prolazi samo jedan tip ljudi , a drugi su predodređeni da im služe. Naučila me je i to da nikad ne poželim odrasti , da ne postanem poput njih, puna mržnje ,predrasuda, sebična ,licemjerna…
utorak, 30.05.2006.
hi!
polako napredujem (ko puž), tražila sam po forumu kako da si više ˝sredim˝blog, nešto sam našla al sad baš nemam vremena da to realiziram. Moram ić štrebat il ću na popravni, a onda mi otpadaju planovi za lito˙(izležavanje, spavanje,pa onda izležavanje i spavanje....).Danas je bilo dosadno ko i obično, uvjek ista lica, na istim mjestima,vode iste razgovore...i tako svaki dan ispočetka...ludilo,baš motivira da započneš novi dan...ma neda mi se sad razmišljat o tome,cjeli si dan razbijam glavu s takvim glupostima, mislim da sad zaslužujem 5 minuta odmora.
Sad ču se lipo zamotat u dekicu, upalit neku dobru muziku (samo neznam koju,sve sam cd-e poslušala več 200 puta,a nisam još nabavila ništa novo), i vegetirati....
bye....
P.S.-NAVIKA I RUTINA IMAJU NEVJEROVATNU MOČ UNIŠTENJA I RAZDORA
ponedjeljak, 29.05.2006.
LJUDI POMAGAJTE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Trebam pomoć,HITNO,...ako netko slučajno zaluta na moj ˝svježi˝i ˝nedozreli˝blog, neka baci koji komentar, prihvaćam bilo kakvu pomoć...
Pa da krenem iz početka>
1. Kako da stavim neku drugu pozadinu,neku sliku...di to nađem?
2. Vidila sam na drugim blogovima one fora slikice i tekstove pjesama,itd...sa strane bloga, kako se to stavi i di to nađem?
Imam još hrpu pitanja,ali se sad nemogu sitit...
HELP ME!!! i to brzo pa da mogu počet pisat i pametnije stvari
nedjelja, 28.05.2006.
...begining of the end...
Nemam blage o čemu da pišem.Već je malo kasno ,a moj mozak je poznat po tome da si često uzme slobodnu večer...eto, to mi je opravdanje za to što večeras nemam nikakvu pametnu ideju o kojoj bi mogla pisati.
Ja sam totalni početnik u ovom ˝bloganju˝,pa se samo nadam da nisam nešto zeznula već u startu...a uz to se pouzdajem u Murphijeve zakone, pa bi to bilo objašnjenje za moj naslov...
wow,sad sam našla one smajliće...e ovaj mi je presladak
Pa dragi moj blogiću, danas ti je prvi ročkas,nadam se da će ih biti još.
Neću te puno gnjavit,bar ne večerasidem,sweet dreams
